Zovem se Nenad. Rođen sam u Beogradu 1975. godine i imam 44 godine. Cijelo vreme živim na Novom Beogradu. Inače sam profesor engleskog jezika i književnosti i radim na Filološkom fakultetu u Beogradu. U slobodno vrijeme vesele me stari satovi i njihova povijest. Volim obilaziti stare sajmove gdje se mogu pronaći različiti stari satovi, mada u današnje vrijeme svašta možete naći i na Internetu. Ipak, ako želite kupovati – na sajmovima po Srbiji se stari satovi mogu pronaći po stvarno niskim cijenama.
Imam oko 100 satova. Što se tiče mehanizama satova, uglavnom su to mehanički satovi, jer više volim mehaničke satove od kvarcnih, koji su na baterije. A što se tiče marki, tu je baš šarolika situacija. Od poznatijih brendova imam dvije Omege koje su naslijeđene, imam sat Darwil, Seiko, zatim više ruskih satova sa zanimljivom pričom. Ima starinskih satova švicarske proizvodnje i nešto novijih satova isto švicarske proizvodnje. Nekako su mi najdraži ti satovi švicarske proizvodnje jer oni oduvijek na neki način garantiraju kvalitetu, oduvijek je nešto značilo ako je na satu pisalo Swiss Made.
Kao dijete sam volio da imam satove, a ljubav prema satovima se razbuktala na forumu Svet satova, čiji sam član oko 10 godina. Učlanio sam se jer sam htio da kupim neki sat, međutim pošto je ekipa tamo zaista divna, zavolio sam satove i počeo sam da ih skupljam. Na taj način je sve krenulo.
Kad govorimo o starijim satovima, stari satovi su u Srbiji relativno jeftini, tako da se mogu naći po cijeni od samo nekoliko eura. Najjeftiniji sat koji imam je ruske proizvodnje i platio sam ga oko 200 dinara, to je nešto manje od 2 eura. Ali imam i nekoliko novijih satova koji koštaju par stotina eura. U mojoj kolekciji oko 10% satova spada u novije satove. U zavisnosti od novca s kojim raspolažem, kada bih sad želio da kupim sat, dao bih 500-600 eura,, a da sam bogataš vjerujem da bih potrošio čak i puno više kad su satovi u pitanju.…