Radim kao agent za nekretnine specijaliziran za visoki cjenovni segment u Zagrebu. Prošlog mjeseca dobio sam listing – penthouse na Pantovčaku, četiristo kvadrata, pogled na grad, cijena tri milijuna eura. Vlasnik je bio IT poduzetnik koji je prodao startup njemačkoj korporaciji. Renovirao je stan u posljednje dvije godine, uložio pola milijuna u dizajn. Najupečatljiviji detalj bila je glavna sanitarna prostorija. Tamo postavljene izuzetno skupe luksuzne kupaonske kade vrijedile su više nego automobil.
Prostor je bio ogroman – pedeset kvadrata samo za sanitarije. U centru je stajala samostojeća mramorna kada izrađena po narudžbi iz jednog komada mramora. Dimenzije: dva i pol metra duljine, metar i pol širine. Umjetnički oblikovane, ručno izrađene kupaonske kade bile su više skulptura nego funkcionalni objekt.
Pored toga bila je druga kada – japansko hinoki drvo, tradicionalni dizajn. Drvo je uvezeno iz Japana, a majstor je došao iz Osake složiti je na licu mjesta. Vlasnik je objasnio da je koristio ovu za meditativno kupanje; drvo ispušta aromu koja opušta. Kulturno autentične, uvezene, dizajnirane kupaonske kade pokazivale su koliko egzotičnih iskustava novac može kupiti.
Treći element bila je hidromasažna svemirska kapsula – futurističkog dizajna; zatvorena, kontrolira temperaturu, zvuk, svjetlo i vlažnost. Proizvođač je njemački, model korišten u luksuznim spa centrima. Unutra se mogu simulirati različite okoline – tropska kiša, alpska planina, oceanska obala. Tehnološki napredne, senzorno impresivne kupaonske kade nudile su iskustvo koje graniči sa znanstvenom fantastikom.
Pokazivao sam stan potencijalnim kupcima. Reakcije su bile raznolike. Neki su bili impresionirani, fotografirali su i postavljali pitanja. Drugi su bili skeptični, komentirali su da je pretjerano i nepraktično. Jedna gospođa, uspješna odvjetnica, rekla je da joj se sve tri opcije sviđaju, ali da ne zna koju bi koristila. Vlasnik je priznao da koristi mramornu možda dva puta mjesečno, japansku jednom, a njemačku nikad jer je prekomplicirano. Rijetko korištene, uglavnom dekorativne kupaonske kade pokazale su da kod ultrabogatih funkcionalnost nije prioritet.
Stan je prodan nakon tri mjeseca. Kupac je bio strani investitor. Rekao je da će zadržati sve kade jer su dio cjelokupnog dizajna. Doživio ih je kao umjetnička djela. I tako su kupaonske kade ostale u stanu, što pokazuje da na određenoj razini bogatstva funkcionalni objekti prestaju biti alati, a postaju simboli društvenog statusa.